Ali, kada je samo deceniju i po kasnije islamski ummetom zavladala kuga haridžizma (anatemisanja muslimana i ohalaljivanje njihove krvi), kada je pojava koju je slikovito opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobila svoju stvarnu perso­nifikaciju i kada su se pojavili ljudi kojima je ljudska krv bila jeftinija od zemljine praške i koji su Poslanikove časne drugove tama­nili kao mrave, tek tada su ashabi, koji su prisustvovali spomenutom događaju, mo­gli imati cjelovitu sliku o kakvoj opasno­sti i sorti ljudi im je Poslanik tada zapravo zborio. Događaji koji su nakon toga uslije­dili, a od kojih se posebno izdavaju ubistvo Osmana, radijallahu anhu, u njegovoj kući dok je učio Kur'an, ubistvo Alije, iza sabah-namaza, ubistvo Talhe i Zubejra, dvojice velikana kojima je Poslanik za svoga života obećao Džennet, dok su se povlačili sa boj­nog poja, i naposljetku ubistvo iz zasjede Poslanikovog unuka Husejna, radijallahu anhum, samo su dodatno raskrinkali ovu zločinačko-kriminalnu ideologiju. A da je to prava dijagnoza za ovu vrstu devijacije u v'eri, potvrđuje i činjenica da su haridžije u isto vrijeme bili veliki "isposnici'' i ubice, tražili da im se sudi po Kur'anu i prosuli Osmanovu krv upravo na Kur'an, raspitiva­li se o nekim trivijalnim pravnim pitanjima, poput onoga o čistoći krvi komarca, samo nekoliko dana nakon što su učestvovali u zločinačkom poduhvatu izdaje i ubistva Husejna, radijallahu anhu.

Danas, 14 sto­ljeća nakon ovih nemilih događaja, islamski ummet se ponovo suočava sa pojedincima i grupama čija shvatanja vjere uveliko podsje­ćaju na kriminalni i razbojnički haridžijski put i pravac. Posljednji događaji u Bugojnu to zorno oslikavaju. Dići u zrak policijsku stanicu, krvnički ubiti policajca u vrijeme dežure i teško raniti nekoliko njegovih ko­lega, u trenucima kada su se oni spremali za obavljanje svojih redovnih zadataka osigu­ravanja imovine i ljudi, i sve to pod plaštom borbe na Allahovom putu, i ubijanja "nepri­jatelja vere i države", mogu samo ljudi koji­ma je šejtan djela njihova lijepim prikazao, koji su strast svoju za boga svoga uzeli, i za koje ne važi nikava svetost; ni svetost Božijih uzvišenih principa, ni svetost ljudskog života, ni svetost ko­lektiva, ni svetost porodice niti imetka, baš kao što je to bio slu­čaj sa njihovim ideološkim pre­cima. Naravno, teroristički akt u Bugojnu je samo praktična ma­nifestacija tekfirsko-haridžijske ideologije na koju naš magazin, imenom i prezimenom i adre­som, već godinama beskompromisno i usa­mljeno upozorava, ne bi li nadležni organi u ovoj državi konačno počeli raditi svoj po­sao za koji su plaćeni. Nažalost, izgleda da se moralo desiti Bugojno, kako bi tek tada kompletna stvar bila pomaknuta sa mrtve tačke.

S druge strane naša upozorenja su u nekim vjerskim krugovima naišla na osudu i prezir, pa čak i bojkot našeg lista, arsenal uvreda, prijetnji i psovki. No sada je i naj­većim skepticima jasno s kakvom pošasti i zlom se svi zajedno suočavamo. Smutnja je time veća što se ovi kamuflirani zločinci i kriminalci proklamiraju u javnosti kao ve­liki islamski vernici - praktičari i dobri po­znavaoci Poslanikove tradicije (nije rijedak slučaj da za ono što rade, kao argument, navedu Poslanikove riječi), čime nanose ne­procjenjivu štetu islamu i muslimanima, i pomažu islamofobičnim medijima u ostva­rivanju najprljavijih nakana, istim onim medijima koji su od njih i napravili "heroje'' dajući im priliku da, gostujući u njihovim najgledanijim emisijama, slobodno šire svo­je umobolne ideje.

Sjetimo se samo kako se prije godinu dana hladni ubica Smajo Abdurahmanović, za neuzimanje zatvorske hrane, pravdao islamskim propisima o halal hrani, a nekoliko godina ranije "kradljivac pčela", Naser Palislamović, kada je izveden pred sud, javnosti Bosne i Hercegovine, narugao izjavom da priznaje samo Božiji sud. A šta tek reći za prvooptuženog za te­roristički akt u Bugojnu, Harisa Čauševića, koji je svoju navodnu privrženost veri do­kazivao tučama po bugojanskim lokalima i internet klubovima, upućujući prijetnje našem magazinu, te oholim i nadmenim šepurenjem po Bugojnu?!

Da rezimiramo, ideologija koja isključivost i aroganciju pro­daje pod dosljednost i ustrajnost na pravom putu, ubijanje nedužnih ljudi pod džihad na Allahovom putu, kriminal i zločin pod pravovernost, je krajnje opasna i prema njoj se treba postaviti upravo onako kako je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sugeri­rao u prethodnom hadisu: "...ako doživim to vrijeme, borit ću se protiv njih svim sila­ma..'', jer samo tako je moguće vratiti ovu ideologiju tamo gdje joj je i mjesto - na smetljište historije.

Semir Imamović (magazin Saff br. 270, 02.07.2010. godine)

Napomena: Posljednji broj magazina Saff u PDF formatu možete preuzeti na www.saff.ba