Poslanikova milost 1dio

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog.Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je učinio svojim robovima, koji nam je ukazao na pravi put i koji nas izvodi iz tame na svjetlo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na najboljeg Allahovog roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Draga braćo u imanu i islamu, dragi moji muslimani.

Govoreći o svom miljeniku, o posljednjem Poslaniku Muhammedu s.a.v.s., Allah Uzvišeni kaže:

وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَالَمِينَ

„a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. " (El-Enbija, 107)

Da li smo ikada razmišljali o značenju ovog ajeta? Zašto je Allah poslao svog Poslanika kao milost i to ne samo kao milost onima koji ga slijede nego čak i onima koji ne vjeruju u njega. Zašto je Poslanik milost, u čemu se ona ogleda???

Da bi odgovorili na ova pitanja i spoznali milost i rahmet našeg Poslanika potrebno je da pogledamo u Resulullahov život kako se ponašao i odnosio prema svemu živom i neživom.

Poslanik s.a.v.s., se  rodio kao siroče. Njegov babo Abdullah nije živ dočekao rođenje svoga sina Muhammeda. Poslanik dolazi na ovaj svijet bez svog voljenog babe. Ubrzo nakon što je osjetio toplinu majčine ljubavi, njenu samilost i brižnost i majka ga napušta tako da dječak od 6 godina ostaje bez oba roditelja. Tuga se ugnijezdila u srce tog malog dječaka, nema babe da ga pomiluje po kosi, nema majke da ga blago doziva i da mu tepa. Iz te tuge rađa se milost koja će ispuniti njegovo srce i ostati zauvijek u njemu. Njegova milost je milost snažnih i darežljivih, a ne slabih i jadnih.

Poslanik s.a.v.s., se znao sa tugom u srcu prisjećati svojih roditelja. Ponekad se osjećao napušten i usamljen. Pitao se zbog čega sve ovo? Zašto je morao da bude jetim?

Kako bi utješio Poslanika Allah mu objavljuje suru Ed-Duha u kojoj mu govori da nije sam i da ima svog Gospodara koji nad njim bdije. Kaže Allah Milosni:

"Tako mi jutra.  I noći kada se utiša - Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta, a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti! Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio? Zato siroče ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni, i o blagodati Gospodara svoga kazuj!" (Ed-Duha, 1-11)

Poslanik a.s., je uobičavao često reći:"Budite milostivi onima na Zemlji, vama će se smilovati Onaj na nebesima!"

A ko su ti koji su milosrdni?

Onaj ko nema taj i ne daje. Ko nema samilosti prema samom sebi taj ne može nikada imati samilosti prema drugima. "U vrijeme Božijeg Poslanika s.a.v.s., je bila jedna grupa ljudi koji su se raspitivali o njegovom ibadetu. Kad su dobili odgovor učinilo im se da je njihov ibadet beznačajan i nedovoljan u poređenju sa ibadetom Božijeg Poslanika a.s. Te rekoše: Gdje smo mi a gdje Božiji Poslanik? Njemu je Allah oprostio i prošle i buduće grijehe...-Na to je jedan rekao: -Ja ću da klanjam cijelu noć, nikako neću spavati- Drugi dodade:-Ja ću stalno da postim, nikako neću mrsiti... A treći će:-Ja ću izbjegavati žene, nikako se neću ženiti."

Gdje su prava ljudskog tijela u svemu ovome? Gdje je obaveza milosti prema njemu? Poslanik Mhammed a.s., u ovome ima posljednju riječ i on će zaštiti milost od svakog vida neprijateljstva, makar to bilo pretjerivanje u i badetu i dobroti! Zato ih on, čim je čuo šta su rekli pita: „Jeste li vi rekli to  i to? Tako mi Allaha, ja imam veći strah od Allaha nego vi i bogobojazniji sam, ali ja postim i mrsim, ja klanjam i spavam, pa ko napusti moj sunnet nije moj."

Jednom je čuo da Abdullah ibn Amr ibnul As neprekidno posti a po svu noć klanja, pa mu reče:

„Čuo sam da danju postiš,  a da noću klanjaš. Nemoj to činiti! Ti imaš obavezu prema tijelu, ti imaš obavezu prema svojoj duši, ti imaš obavezu prema svojoj supruzi! Posti i mrsi! Posti tri dana mjesečno! To se računa stalnim postom."

Ovaj reče:"Allahov Poslaniče, ja mogu više."

A Poslanik odgovori:"Onda dan posti a dan mrsi! To je Davudov post. To je najumjereniji post."

Ponovo će Abdullah:"Allahov Poslaniče, ja mogu više."

A Alejhisselam će: "Nema više."

Bezobzira što je ovaj ashab mogao svaki dan da provede u postu i što je mogao po čitavu noć da klanja alejhisselam ga upozorava da mora imati milosti prema sebi, prema svome tijelu, prema svojoj duši a isto tako da ima obaveze prema svojoj supruzi čije potrebe ne smije zanemarivati.

Sam Poslanik a.s., o sebi priča:

"Ja ustanem da klanjam s namjerom da ostanem duže u namazu, ali kada čujem plač djeteta,  odustajem od prethodne namjere, jer neću da otežam majci."

Iz ovih primjera vidimo kako Poslanik a.s., stavlja na jedan tas vage milost a na drugi ibadet i kako tas sa milošću itekako pretegne.

Jedan čovjek užurbanog koraka i sa radošću na licu ushićen dolazi Božijem poslaniku kako bi mu dao prisegu na vjernost i poslušasnost ali isto tako kako bi se borio na Božjem putu pod njegovom zastavom. Čujte razgovor Muhammeda a.s. sa njim:

"Je li ti ko od roditelja živ?"

"Jesu oba, odgovori čovjek. Vrati se roditeljima, s njima budi i čini im dobro", odgovori Poslanik.

Evo jednog drugog koji žurno dolazi Muhammedu a.s. govoreći:

"Allahov Poslaniče, došao sam da ti dam vjernost na hidžru, a roditelje sam ostavio plačući."

Nato će Poslanik:

"Njima se vrati, pa ih nasmij kao što si ih i rasplakao!"

A treći će:

"Allahov Poslaniče, ja želim u borbu, ali nisam u stanju." Poslanik ga pita:"Imaš li roditelje?" „Da"-odgovori čovjek. Nato će Alejhisselam: „Traži susret s Allahom dobročinstvom prema roditeljima, i ako to budeš činio, ti si obavio mali i veliki hadž, ti si borac."

Osmijeh koji se pojavi na usnama nježnog oca i osmijeh koji ozari lice tužne majke kod Muhammeda nema cijene za koju se može prodati, pa makar ta cijena bila borba koja će učvrstiti njegovu misiju i najudaljenijem horizontu istaći njegovu zastavu. Zato ga vidimo kako rasplakanim roditeljima vraća sina koji je došao da ide  u borbu. Njima se vrati- poručuje mu Poslanik- pa ih nasmij isto onako kao što si ih rasplakao.

Milost i dobročinstvo duše kod Muhammeda a.s. znači milost i dobročinstvo prema roditeljima, jer su oni izvor te duše. Ako se ibadet pretvara u mučenje kad se čini na račun milosti prema čovjeku, onda s on pretvara u grijeh kada se čini na račun milosti prema roditeljima.

Poslanikova milost nema granica. Ona obuhvata i ljude i životinje pa čak i biljke. Tako Poslanik kada govori o milosti prema djetetu posebno naglašava nužnost milosti prema siročetu. Ne dozvoljava da se životinje pretovaraju, da kada ih koljemo da to činimo na najhumaniji način itd.

Iz ovih primjera smo vidjeli samo jedan mali dio milosti našeg Poslanika, a u sljedećim hutbama ćemo spomenuti ostale događaje u kojima se ispoljava istina Milostivog Allaha kada kaže:

„a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. " (El-Enbija, 107)

Molim Allaha Milostivog Samilosnog da i naša srca učini milostivim i da tu milost ispoljavamo u svakom našem djelu, riječi ili postupku. Amin.